Skloni zavese sa prozora i
pusti proleće da uđe u sobu.
Dozvoli da se zavuče ispod pokrivača,
da ti nežno pređe preko bokova
i zadrži se na usnama.
Osmehni se blago,otvori oči
i tiho mu poželi dobrodošlicu.
Odbaci odeću sa sebe i sa njom
sve oklope što su ti predugo branili
da procvetaš u punom sjaju.
Udahni jako mirise i oseti
kako se pojačavaju sva čula.
Zamiriši i ti na jutarnju rosu
sa belih latica prvoniklog cveća.
Protegni se u postelji i oseti
kako u grudima nada raste.
Pusti neka ti sunce miluje obraze,
a povetarac osuši sve suze.
Ostavi tmurne dane iza sebe
i prihvati boje što ti se nude.
Raširi ruke kao da nekoga čekas
pa zagrli sebe novorođenu.
Pokidaj sa vrata đerdane tuge,
razbij tišinu jednim uzdahom
i zagospodari ponovo svojim životom.
Ti si svakako najveći biser.
Pusti proleće neka te vodi.
Skloni zavese i otvori prozor.
Vidiš li?
Osećaš li?
Proleće je u tebi.