Daj mi još jednom usne svoje
makar se opet opekao o njih.
Svakako moje odavno same bole.
Samo da ih još par puta gricnem
onako bezobrazno nežno.
Ovlaš dodirnem jezikom i
uverim se da su još uvek meke.
Da vidim može li taj vulkan u njima
sa mojih opet led otopiti.
Pokaži mi ima li tu u njihovom uglu
još uvek onaj smešak sreće.
Ponudi svoj izdah sa njih da opet
udahnem život u sebe.
Dodirni mi njima usne i prisustvuj
najlepšem vatrometu u mojim očima.
Zalepi ih za mene sve dok ne poletim
jer padanje sam odlicno izučio.
Ako ih nasloniš nežno,lagano ću
zažmuriti i pustiti proleće u mene.
Daj mi da kušam taj ukus slatkoće
i sačuvam u sebi miris ranih višanja.
Dodirni me njima da zaćutim
jer ako išta znam,znam da te prećutim.
Daj mi još jednom usne svoje i pusti da
počivam na njima odavde do večnosti.
Nemoj samo dozvoliti da ostanu neme
jer neke tišine bole više od reči.
Čuvaj ih makar za nekog posebnog
i ne dozvoli da opet na njih suza kapne.