Odlazim…
Odlazim jer ne želim mrvice tebe.
Ne želim deliće povremene sreće,
retke momente kad misliš o meni.
Ne želim da znaš da te želim
pa da se samo time opet zadovoljavaš.
Dosta je bilo lažne nade,
ovog puta stvarno…
Odlazim sad…
Nakupi se tako bola u nogama,
grčeva u stopalima,tuge u očima
od zaludnog traženja,hodanja
i praznih pogleda.
Mora se tad stati,razmisliti
da li ostati ili otići.
Ali ja eto…
Odlazim sad….
Odlazim i od tebe i od sebe.
Odlazim od nas u nekom drugom smeru.
Smeru u kojem ne vidim svetlo
ali razlikujem nijanse crne boje.
Ostavljam i snove da ih zora udavi,
na onom praznom jastuku kraj mog,
na toj usamljenoj strani postelje.
Odlazim sad…
Mada ti i ovo moram kazati.
Nisi mi uzela sve.
Ostalo me je u taman toliko delova
da me neka druga može sastaviti.
Nisam ti ni rekao sve.
Ostalo je u meni tebe taman toliko
da ću te pred svakom drugom prećutati.
Odlazim sad…