Ne volim te jer si to što jesi.
Volim te jer sam samo svoj
kada si pored mene.
Celina koju nijedna sila ne pomeri.
Ali si i ona druga polovina mene
koja mi hronično fali.
Ona polovica srca što preskače sama
dok čeka da joj opet prišiju deo
koji joj je jednom otkinut.
Moja si najlepša prošlost i
u njoj jednom obećana budućnost.
Ti si ona druga ruka na ramenu.
Oni tanki prsti što se zapliću u moje.
Glava što mi na grudima osluškuje
ritam sopstvene aritmije.
Moja si i senka što me verno prati.
Neujednačeno disanje i to si.
Bezobrazan dah na vratu i
blagi ugriz zuba na njemu.
Rasuta si kosa na perjanom jastuku
koja sija sjajem sopstvene mesečine.
Poslednji šapat koji čuješ
pre nego zatvoriš oči.
U mom krilu si ukalupljena guza što
bezbrižno spava celu noć.
Jutarnja si harmonija na krevetu uz
kafu i cigaretu sa par stihova poezije.
Nežan si poljubac u čelo koji ti govori
da ću se vratiti kada posle njega odem.
Isprepletena nit u mojoj glavi što je
jednom izvezla naš savršen svet.
Život koji je prekratak u poređenju
sa trenutkom naših spojenih usana.
Enigma nežnih zagrljaja zbog kojeg
ceo univerzum izgleda vrlo prost.
Sve si to kada si pored mene.
Nažalost,
moja si tišina i daljina koje polako
uvlače svoje hladne šake među nas,
dok ti ja negde daleko prepričavam
još jedan svoj savršen polusan.