Život nam lagano otkida dane
koje smo jednom namenili sebi
ali mi ih tvrdoglavo trošimo na ćutanje.
Zar ne misliš da je previše bilo
bojkota svih prethodnih godina?!
Srce već svakako štrajkuje i
bezuslovno odbija da radi za glavu.
Isto kao kada jutrom podigneš oči
ka oblacima i zažmuriš u inat danu.
Kao kada slušaš veselu muziku,a
tužne ti note jure mislima.
Tišina mi samo pojačava čula pa
ponekad imam osećaj da si kraj mene.
Ponekad se ispričamo dodirima i
dotaknemo pogledima odbijajući da
priznam sebi to bunilo na javi,
a čini mi se,
mada nikad nije bilo,
jedino bih mogao da budem sa tobom.
Da sam bio uporniji mogao sam nam
pokloniti jedan posve zaslužen život
ali od svih poklona na svetu,ja sam ti
poklonio samo slova.
Možda nije najorginalnije što mogu
darivati ali je svakako najiskrenije.
U svakom slučaju ti je ime zauvek izvezeno
najfinijim stihovima u pesmama.
Zato prekini tišine,
odluči pa mi kazi:
Hoćemo li do kraja ili do beskraja?
Samo me nemoj slagati!
Previše je njih učinilo to.