Znam da često zaključiš kako je život kratak
ali toga smo svi svesni.
A da li si se ikad zapitala jesmo li možda
baš nas dvoje jedno drugom prilika u njemu?!
Šta ako sam ja tebi odnosno ti meni
onaj neko ko bi nas za ceo život usrećio?!
Pomisliš li nekad da smo u nekom drugom
univerzumu mogli biti jako srećni?
Sećaš se da obožavam tvoje iznenadne osmehe
i ona tri savršena reda podočnjaka što se šire
u kraju očiju,kao da su rukom nacrtani.
One usne meke kao šapat.
Znaš li da tu tvoju kosu kada vidim
prosto poželim da je prstima razbarušim
pre nego što ti glava padne na moje grudi.
Znam da si mrzela moje optimistične
izlive ljubavi prema tvom biću ali
znam i da ti je prijalo to što se mogu
zaljubiti u najmanji nedostatak na tebi.
Od rupice na obrazu pa do ožiljka na stomaku.
Onda se zapitam,
da li te je neko skoro uhvatio za ruke,
pogledao u oči i rekao iskreno-Volim te.
Jer tebe voleti je mnogo lakše nego te imati.
Stajati oči u oči sa naočitom ženom je
uvek bilo poput vođenja ljubavi,
a ti si upravo savršen prototip takve.
Nikada nisam negovao bol niti ga obuzdavao.
Uvek sam bio sklon ispadima,
piću i bog zna čemu sve,
samo da zaboravim.
Uglavnom sam uspevao u tome sve dok
nisi ušeta u moj život.
Sad pokušavam,i uglavnom ne uspevam,
da nas smestim pod senku zaborava.
Ako te zanima dokle sam stigao u tome,
šapnuću ti kad mi budeš opet u rukama
Ti se do tad samo čuvaj i pazi.
Neko ne može da živi bez tebe takve
u ovom životu što je prekratak.